Duhovno

Miroslave dobro došao u Crkvu hrvatskih mučenika! Miroslave, možemo li razgovarati? Ti si novo lice na našem nebu mučenika koje mnogi tek trebaju upoznati, možda mi svećenici ponajviše. Radujemo se tvom dolasku u Crkvu hrvatskih mučenika. Ovdje te već čeka mjesto. Progovori nam o sebi. Tvoja je mladost darovana Bogu. Kako si to uspio?

„Prolivena je nedužna krv, i dalje se ona prolijeva; neće li možda upravo ona poslužiti kao temelj društva koje se ponovno rađa u boli? Ja mislim da hoće.“ (Iz pisma rektoru Zavoda Lombardo u Rimu, 1943.) Krv mučenika nikada ne ostaje bez ploda. A plod se rađa kada to Gospodar života upiše u korijen iz

Još samo koji trenutak i sve će biti završeno. S križa nema skretanja. Nema više drugog puta. Križ je pečat i kraj na ovoj zemlji. „I dok smo u boli, Krist će nam ponoviti: Još malo! I onda će završiti. Povežimo se uz Krista živom vjerom, čvrstim pouzdanjem i sinovskom ljubavlju. Tako ćemo biti sigurni

Vremena svjedoka nisu za nama. Ona traju dok je svijeta i vremena.O da traju i u nama i među nama!

Mir je čovjeku potreban poput disanja. Kad živi u miru, osjeća da može disati punim plućima. Živjeti punim srcem. Ali, kad mir potraje, često se događa da čovjek više ne zna što će s njim. Kao da mu je život jednostavniji, razgovjetniji kad se treba nekome suprotstavljati. Kao da se lakše snalazi u skučenosti. I

Kada gledamo lik našega blaženog Miroslava, teško je ne zapitati se otkuda njemu tolika vjera, tako velika snaga za žrtvu, tako neizmjerna ljubav prema Bogu koja se pokazivala u konkretnoj ljubavi prema svakome čovjeku s kojim je on došao u dodir? Što je njega pokretalo, što ga je činilo tako jednostavnim, poniznim, skromnim, a opet

“A bijahu oboje goli – čovjek i njegova žena – ali ne osjećahu stida.” (Post 2, 25) “Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku – što će tko uzeti.” (Mk 15, 24)

Ti si Bog moj! – usklik je sudjelovanja u Božjoj stvarnosti, usklik potpuna priznavanja, potpuna predanja i posvajanja. On uključuje dva izdvajanja: Tebe Boga koji jesi i mene čovjeka koji Te priznaje i priznavanjem posvaja i to u savršenoj točnosti tog odnosa. Tri se riječi tog kratkog usklika odnose na Boga (Ti, si, i Bog,

U Evanđeoskoj besjedi na gori kao sedmo blaženstvo navijesti Isus svojim učenicima ovo.Blago mirotvorcima:Oni će se sinovima Božjim zvati! Isto tako, u završnoj besjedi na posljednjoj večeri, reče im:Mir vam ostavljam,Mir vam svoj dajem.Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Taj mir Božji koji ostavi svojim učenicima, dade Gospodin i Učitelj kao predragocjenu

Stat crux dum volvitur mundusI sad tu smo jopet noseć svo brimênje,čekajuć od mira novo navišćênje.Povidaju vitri:Svud kadi su s križa teple kapi pale.zasos’ će nad mrazon od sunca sopìle;laz pod mrazon ìščućpod bàbinin pâson,već restu mež lišćen vazmènčice bile!H tebi restu, Meštre –ljúbeć blagoslôvnu ovu teplu grudu;h Tebi… ki znaš vicije od srca i