Uz 12. postaju – Svećeništvo i umiranje na križu

Još samo koji trenutak i sve će biti završeno. S križa nema skretanja. Nema više drugog puta. Križ je pečat i kraj na ovoj zemlji. „I dok smo u boli, Krist će nam ponoviti: Još malo! I onda će završiti. Povežimo se uz Krista živom vjerom, čvrstim pouzdanjem i sinovskom ljubavlju. Tako ćemo biti sigurni da ćemo doći do slave.“ Nož krvnika ili koplje vojnika – tek su prolazna sredstva u umiranju.

Sada sam potpuno pritjelovljen mojemu Gospodinu. Kao što me zanos nosio onoga dana kada sam postao svećenik, tako sada dok se opraštam s ovom zemljom, želim učiniti posljednji čin prikazanja, kao onaj svećenički prvi put: „Bože moj, sav Ti se prikazujem, sav Ti se darujem: sav hoću da sam Tvoj sada i uvijek… Slava Tvoja i spas duša! Poniznost, požrtvovnost! Prikazat ću se sav za spas i mir našega naroda.“

I ove moje mlade svećeničke ruke raspete na križu vjernosti i čežnje za spasenjem duša naroda moga, nisu više moje. Na križu živim žrtvu koju sam prikazivao na oltaru: „Onda sam oćutio da nisam ni sam više svoj, onda sam osjetio da moje ruke više nisu moje, već da su Bogu darovane; onda sam opazio da moja usta nisu više usta moja, već Onoga u čije sam Tijelo pretvorio kruh i u čiju sam Krv pretvorio vino.“ Posljednjom snagom svoga bića, usne svoje dajem Učitelju svome koji je rekao: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.“ I ja praštam mojim progoniteljima, krvnicima, mrziteljima: „Moja osveta je oprost. Bože, oprosti svima i sve obrati na pravi put.

Dok se duša moja rastaje od tijela, krik smrti samo će kratko vladati zemljom, jer je u mojoj krvi na ovome križu sačuvan otkucaj života. Jednom predan život Kristu i smrt pobjeđuje. Mučeništvo, kao ni križ, nikada ne ostaje bez ploda! A plod se oblikuje u sjemenu koje mora pasti na zemlju. I probijati je preobraženom snagom potpunoga predanja. „Bog mi je dao tu milost da sam se za Njegovu čast, za Njegovu ljubav žrtvovao te sam se postavio u Njegove ruke da nastavljam djelo otkupljenja.“ Kaplje krvi ostat će kao neizbrisiv znak – opomena da mržnja i zlo postoje, vode do najokrutnijih poniženja. No, njihov gospodar upravo je na križu pobijeđen. A tamu smrti dokinut će uskrsna zora – zauvijek!

Scroll to Top