“A bijahu oboje goli – čovjek i njegova žena – ali ne osjećahu stida.” (Post 2, 25)
“Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku – što će tko uzeti.” (Mk 15, 24)
Prije prvoga grijeha čovjek je bio gol, ali ne i razodjeven. Bio je gol, ali odjeven Bogom, Bogom koji ga je obdario mnogim darovima, kao i darom vedrine. Da, čovjek je bio čovjek vedrine. Imao jevedar pogled, vedro tijelo, vedre dodire, živio je zajedništvo vedrine s drugim čovjekom. Što je vedrina? Vedrina je čudesna ispunjenost Bogom, zadivljujuća radost onkraj užitka i patnje. Tom jevedrinom Adam gledao Evu i Eva Adama. Jedno drugo gledalisu duhom božanske vedrine, ispunjeni Bogom i jedno drugim, radosni u Bogu i jedno u drugom, onkraj užitka i patnje. Njihova golotinja bila je bez stida, bila je znak Božje vedrine darovane njima. Čovjek i nije mogao biti pred drugim negoli gol, sav željanda vedrinom zahvati cijeloga drugog, njegovu dušu i tijelo, da bude cijeli zahvaćen drugim, njegovom dušom i tijelom.
Grijeh je u čovjeka usadio užitak i patnju, užitak bez vedrine, patnju koja udaljuje od vedrine. Grijeh je poništio čovjekov vedar pogled. Nakon grijeha čovjek skriva sebe od grješnoga pogleda. On se boji grješnoga pogleda, stidljivo skriva svoju golotinju i tako traži onaj izgubljeni vedar pogled drugoga. Čovjek sada strahuje od grješnoga pogleda, jer grješan pogled razgolićuje tako što drugoga svodi na užitak, na puki objekt užitka, ili tako što stvara patnju, izrugujući i ubijajući drugoga. Nema ništa strašnijegai ponižavajućega od gologa tijela koje je izloženo grješnom pogledu pohotnika i krvnika. Gospodin Isus Krist, kojega su razgolitili na križu, doživio je upravo to zastrašujuće poniženje. A s njim i toliki nevini u ljudskoj povijesti, toliki razapeti i ubijeni poradi Isusa Krista, poput blaženoga Miroslava Bulešića.
Gospodine Isuse Kriste, grješan sam čovjek. Tebe sam svukao, tebe sam razgolitio kao Boga i kao čovjeka. I svaki put kad griješim, uvijek razgolićujem i drugoga čovjeka, svodeći ga na svoj užitak ili nanoseći mu bol. Ali ti si me iznenadio svojom golotinjom. Ona mi kazuje da si se cijeloga predao za mene, pokazujući mi koliko me ljubiš. O blažene li tvoje golotinje! O blažene li golotinje vedrine koja spašava, zacjeljuje i donosi mir! I blaženi Miroslav takođerse razgolitio za tebe i za mene. Molim te, Gospodine, nauči me tvojoj i njegovoj golotiniji, daj da živim cjelovito za tebe i za drugoga. Obdari me tvojom i njegovom vedrinom da i ja mogu drugima biti dar vedrine.