U petak, 23 kolovoza, u Lanišću je održan drugi dan višednevnog programa Dani mučeništva blaženog Miroslava Bulešića. Večernje misno slavlje, u suslavlju sa župnikom domaćinom vlč. Daliborom Pilekićem, predslavio je vlč. Domagoj Matošević, rektor Međubiskupijskog malog sjemeništa na Šalati u Zagrebu. Vlč. Matošević je prigodnu homiliju započeo pitanjem što to znači biti apostol? Isus je prije nego je izabrao apostole čitavu noć molio u osami, ne zato da bi ih izabrao idealne, već zato da ih može prihvatiti takvima kakvi jesu. Kada se vlč. Bulešić redio on nije znao kamo će ga to odvesti, nije znao hoće li sve biti idealno, no spremno je sve to prihvatio i predao svoj život Božje ruke, naglasio je propovjednik. Biti Isusovi prijatelji, istaknuo je, ne znači uživati privilegije, već znači ljubav prema Bogu pretočiti u konkretnu ljubav prema bližnjemu, pa čak, i napose kada to znači žrtvovati se. Ukmar i Bulešić su, unatoč otvoreni prijetnjama, nastavili dalje obilaziti župe na sjeveru Istre ne želeći da taj narod i nakon rata ostane uskraćen za sakrament potvrde.
Nakon mise uslijedilo je predstavljanje knjige „VLČ. STJEPAN CEK: USPOMENE NA SVEĆENIČKE GODINE U ISTRI, 1937 – 1965“. Predstavljanje je moderirao dr. Vladimir Žmak, jedan od suurednika knjige. Nakladnik izdanja je Izdavačka kuća Glas Koncila a urednici su Vladimir Žmak i Eduard Kišić – nećak vlč. Ceka. Svoje impresije o knjizi prvo je izrekao vlč. Pilekić, koji je napose naglasio Cekovu spremnost da kao Slovenac prihvati službu župnika u hrvatskoj župi. Za glazbeni predah tijekom predstavljanja pobrinuli su se Hrušiški fanti – skupina pjevača iz Hrušice u Sloveniji, rodnog mjesta vlč. Ceka.
O knjizi je zatim govorio prof, dr. fra Emanuel Hoško. On je istaknuo kako su osobni zapisi vlč., Ceka napose značajni jer kao osobna, neposredna zapažanja imaju vrijednost vjerodostojnog povijesnog vrela, i to ne samo o događaju „krvave krizme“ nego o tim teškim vremenima općenito. Dr. Hoško se zatim osvrnuo na duhovnost vlč. Ceka naglasivši kako je njegova duhovnost sukladna, za tadašnje vrijeme „novom modelu“ svećenika, koja je nastala za vrijeme pape Pija X. Nisu svi svećenici tada prihvaćali taj model duhovnosti, no oni koji jesu bili su upravo poput Ceka: emotivno vezan samo uz majku i župljane, prijateljski povezan sa kolegama koje smatra subraćom te posvema posvećen pozivu na način da za njega ne postoji ništa izvan toga. Prioritet su mu bili ljudi, ukazivao je na negativnosti tri totalitarna režima koja je proživio; a u kojoj mu je mjeri bilo stalo do ljudi potkrepljuje činjenica da je i biskupa Santina nastojao uvjeriti kako su ti ljudi bitniji od političkih ideja. Hoško se zatim osvrnuo, citirajući i zapise dr. Stjepana Trogrlića na položaj Crkve u Istri u 20. st., naglasivši poseban status koji su svećenici u Istri imali, u odnosu na druge dijelove Jugoslavije, slijedom djelovanja Zbora svećenika S. Pavla na čelu da dr. Božom Milanovićem. Naglasio je i prestrašnu brojku od 527 svećenika ubijenih u tim godinama u Hrvatskoj. Hoško je naglasio i politički kontekst Bulešićeva ubojstva i Cekove osude na šest godina strogog zatvora, spomenuvši kako je o svemu bio pomno obaviješten tadašnji visoki politički dužnosnik Vladimir Bakarić, te iznio detalj kako se sa sigurnošću zna da Cekova presuda nije napisana u Pazinu već u Zagrebu.
U nastavku je dr. Žmak pročitao još nekoliko zapisa vlč. Ceka, a Laniški crkveni zbor nastupio je s pjesmom „Pozdravljena Marijo“ . Bila je to prva pjesma koju je vlč. Stjepan Cek uvježbao s pjevačima i laniškim pukom dok je bio župnik u Lanišću. Ta se pjesma od tada do danas neprekidno pjeva u Lanišću. Također, Ženska vokalna skupina Lanišće nastupila je s pjesmom o Miroslavu Bulešiću ispjevanom na tradicionalnom laniškom napjevu.
O svome stricu govorio je u suurednik izdanja Eduard Kišić iz Slovenije koji se prisjetio posjeta stricu u raznim župama po Istri gdje je službovao, no naglasio je, o svim strahotama koje je proživio tijekom utamničenja, kao ni i poteškoćama u svome pastoralnom radu, Cek nikada nije želio govoriti.
Potkraj predstavljanja pročitana je u originalu, na njegovom materinjem, slovenskom jeziku, dirljiva oporuka vlč. Ceka, koju je on zapisao za boravka u buzetskom zatvoru,svjestan činjenice da možda neće još dugo živjeti. Zapisao ju je u molitvenik tadašnjeg buzetskog dekana.
Na kraju je dr. Žmak zahvalio svima koji su sudjelovali u realizaciji projekta, a napose izrazio zahvalnost onima akterima koji su se već preselili u Vječnost: Ceku, Bulešiću i Jakobu Ukmaru, za kojeg se također pri Tršćanskoj nadbiskupiji vodi postupak za beatifikaciju. (G. Krizman)
DOMAGOJ MATOŠEVIĆ O MIROSLAVU BULEŠIĆU
Vlč. Domagoj Matošević, predslavitelj svete mise u petak na duhovnoj obnovi u Lanišću, govori o važnosti svjedočanstva Miroslava Bulešića i vremenu u kojem je ubijen.
VLADIMIR ŽMAK O USPOMENAMA STJEPANA CEKA
Vladimir Žmak govori o knjizi “Stjepan Cek: Uspomene na svećenički život u Istri” koja je sinoć, u petak 23. kolovoza predstavljena u Lanišću u sklopu “Dana mučeništva Miroslava Bulešića”.
EDUARD KIŠIĆ
Eduard Kišić prepričava dirljive uspomene na svog strica vlč. Stjepana (Štefana) Ceka.
