Bogoslov Miroslav Bulešić, nakon završetka klasične gimnazije u Kopru, s veseljem je pomišljao na mogućnost da pođe na bogoslovske nauke u Rim, što su mu preporučivali brojni prijatelji. Tako je svećenik Ivan Pavić i pismeno zamolio biskupa u Poreču da Miroslava uputi u bogosloviju u Rim: “Radi se o odličnom mladiću, inteligentnom, otvorenom, pobožnom i […]
Pismo Ivanu Paviću (21.11.1939.) Prispio u Rim Read More »
Ni godinu dana don Miro nije upravljao župom Kanfanar, kad mu biskup predloži da prihvati službu doravnatelja i profesora u pazinskom sjemeništu, koje je bilo otvoreno u jesen 1945. Pred novim zahtjevima doravnatelj Bulešić se osjećao nedoraslim za povjerenu mu službu. U dnevniku 8. ožujka 1947. bilježi: “Ne mogu se ozbiljno posvetiti za ništa. Jako
Kao doravnatelj u pazinskom sjemeništu – Posljednji zapisi Read More »
Kao župnik u Kanfanaru, od 14. listopada 1945. on se velikom zauzetošću posvetio duhovnoj obnovi ove „vrlo široke i zapuštene župe“, kojoj su pripadale i dvije velike filijale: Sošići i Barat. U „Napovijedi u Kanfanaru“ 10. lipnja 1946. Bulešić govori o brizi za siromahe: „K meni može doći svatko, bez ikakva obzira, za sve o čemu znate
O brizi za siromahe, 10. lipnja 1946. Read More »
Kako po cijeloj Istri, tako i u okolici Poreča godina 1944. je bila vrlo teška. Izvan gradskih centara, koje su držali Nijemci i fašisti, partizani su posvuda napadali okupatorske postrojbe. Kako bi onemogućili komunikacije, bez prekida su napadali na cestama, na željeznici, rušili su stupove električne struje i telefona. Nijemci i fašisti su odgovarali odmazdama
Kao župnik u Baderni Read More »
Biskup Radossi ga je 11. travnja zaredio u župi Svetvinčenat. Toga je jutra don Miroslav napisao u dnevniku: „Svećeničko ređenje: još mi fali malo sati kada ću postati svećenik. Moj Bože, sav Ti se prikazujem, sav Ti se darujem: sav hoću da sam Tvoj sada i uvijek. Tebi hoću da vjerno služim. Slava Tvoja i
Bulešić je bio tajnik Zbora Svećenika sv. Pavla, društva koje je trebalo omogućiti užu povezanost hrvatskih svećenika koji su pripadali dvjema istarskim biskupijama: Tršćansko-Koparskoj i Porečko-Pulskoj. Miroslav je bio animator jedne skupine posebno revnih, mlađih svećenika, koji su se isticali svojom vjernošću smjernicama Crkve. Primjer njegova odnosa sa subraćom je i sljedeće lijepo pismo mladom
Pismo vlč. Antunu Prodanu (11.05.1947.) Read More »
O svojim prvim dušobrižničkim iskustvima u Baderni don Miroslav je pisao rektoru Zavoda Lombardo u Rimu 20. studenog 1943.: “Prečasni Monsinjore, Konačno Vam se javljam da sam živ. A živ sam zahvaljujući Bogu! Premda živ, proživio sam dane pune neizvjesnosti, strepnje i utučenosti. Posebno me je još izbliza pogodila smrt mojega oca, koji je izdahnuo
Pismo rektoru Zavoda Lombardo u Rimu (20.11.1943.) Read More »
Za vrijeme praznika 1942., nakon što je obavio šestodnevne duhovne vježbe (u benediktinskom samostanu u Dajli, u Istri), 6. rujna zaređen je za subđakona28. Prije duhovnih vježbe, 29. kolovoza uputio je svom odgojitelju i dobrotvoru vlč. Ivanu Paviću sljedeće pismo: “Velečasni gospodine! Došao sam ovamo u Dajlu u samostan Benediktinaca da se malo saberem i
Pismo vlč. Ivanu Paviću (29.08.1942.) Read More »
Niže su navedeni citati iz Dnevnika budućeg blaženika Miroslava Bulešića. Prije svakog citata nalazi se kratko objašnjenje kako bi se bolje kontekstualiziralo i razumjelo pojedine zapise budućeg blaženika.
Zapisi iz dnevnika Miroslava Bulešića Read More »
