Propovijedi – priprava za obljetnicu mučeništva

Ovdje ponuđene homilije pomoći će svećenicima da kroz tri nedjelje mjeseca kolovoza i na blagdan Velike Gospe približe vjernicima lik Sluge Božjega kao uzora u življenju i svjedočenju evanđelja. Publikacija je realizirana uz obilježavanje 60. obljetnice mučeničke smrti (tada) Sluge Božjega  Miroslava Bulešića. 

Homilije za trotjednu pripravu na proslavu izdaje Porečka i Pulska biskupija, urednik izdanja je vlč. mr. Ilija Jakovljević.

BISKUPOVA RIJEČ

            Naša se biskupijska obitelj priprema na proslavu 60. obljetnice mučeničke smrti Sluge Božjega Miroslava Bulešića – 24. kolovoza 2007. «On nam je prostorno i vremenski posebno blizak, sin je ovoga našeg kraja i naroda, mnogi ga se još osobno i živo sjećaju. On je u svom kratkom životu po daru Božjem sazrio do punine vjere i predanja Bogu i narodu te je svojom smrću pružio najveće svjedočanstvo za Boga.» (Iz Poziva na proslavu)

            Ovdje ponuđene homilije pomoći će svećenicima da kroz tri nedjelje mjeseca kolovoza i na blagdan Velike Gospe približe vjernicima lik Sluge Božjega kao uzora u življenju i svjedočenju evanđelja. Ova trotjedna priprava bit će ujedno najbolje animiranje vjernika da u što većem broju i osobno sudjeluju na predstojećem slavlju u Svetvinčentu.

Poreč, na blagdan sv. Marije Magdalene,

22. srpnja 2007.                                                                    

+ Ivan, biskup

XVIII. nedjelju kroz godinu

“Bogatiti se u Bogu”

1. U ove žarke ljetne dane sabire se ljetina. Za nama je kosidba i žetva, već se misli na berbu, a turistički radnici pomišljaju na turističku berbu. Svi u nešto ulažu, trude se i očekuju rezultate… Današnja misna čitanja upozoravaju upravo na pravilan odnos prema materijalnim dobrima. Isus poziva: «Čuvajte se svake pohlepe: kolikogod netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.» A Božja riječ, upućena bogatašu koji sve svoje pouzdanje stavlja u iznenada stečeni veliki imetak, glasi: «Bezumniče, već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A to što si pripravio, čije će biti?» Poziv, dakle, na pravilno procjenjivanje materijalnih vrednota. Stara kršćanska mudrost sažela je to u riječ: «Služiti se (stvarima), ne služiti im!» (Uti, non frui)

2. Evanđelje ne poriče da ljudi imaju dužnost svojim radom zasluživati kruh sebi i svojima. Također, nedjeljni odmor, to jest ritam rada i odmora, spada u sam ritam Božjeg stvaranja. Ipak, postoji opasnost da čovjek – a često i cijela generacija – preokrenu vrednovanja. Ono što je samo djelomično sredstvo, postavi se za posvemašnji cilj. I na kraju, što slijedi?  Promašen život. Kršćanin je stoga pozvan biti čovjek mudar koji posjeduje zdrave kriterije za odabire u životu.

Treba, dakle, provjeriti u svjetlu Isusovih riječi, što nam je važnije: imati ili biti. Jer može se dogoditi da netko svoju veličinu mjeri prema kvadraturi kuće, marki automobila, bankovnim knjižicama… A  ipak, najdublja čovjekova bogatstva skrivena su u njegovu srcu, gdje se i krije tajna čovjeka. Bitno je biti tj. ostvarivati u životu ljubav, pravednost, istinu, milosrđe, mirotvorstvo – i graditi na tim vrednotama svoj život.

3.  Životopis Mira Bulešića pokazuje nam kako je on već u mladim godinama shvatio relativnost zemaljskih vrednota koje su se pred njim otvarale, shvatio je njihovu ‘ispraznost’. Bio je dobra zdravlja i vrlo lijepog, privlačivog izgleda. Već kao mladi bogoslov osjetio je poziv koji mu upućuje uskrsnuli Gospodin Isus: “Dođi i idi za mnom” – kao svećenik. (usp. tekstove o Sluzi Božjem u Ladonji br. 2 i br. 3/2007.) Bio je strpljiv u siromaštvu tijekom mladih godina, otkrio je kako je istinsko bogatstvo ne u posjedovanju i lagodnom životu, nego u Bogu i zalaganju za Njegovo Kraljevstvo. On je završio svoj život 24. kolovoza 1947. vrlo mlad: bio je u 28. godini života, navršio je četiri godine plodnog svećeničkog djelovanja (kao dušobrižnik u Baderni i Kanfanaru) a posljednju godinu proveo je kao podravnatelj i profesor sjemeništa u Pazinu. U vrlo teškim vremenima (rat 1943.-1945., poslijeratna nasilja komunista…) on je duboko shvatio nauku Propovjednikovu (o ispraznosti). Kao svećenik posve se predao (tijekom rata 1943.-1945.) za uspostavu mira i pravde među ljudima, nakon rata (1945.-1947.) za istinu o Isusu Kristu i njegovoj Crkvi u društvu, za rast solidarnosti i praktičnog karitasa…, za nacionalnu slobodu i pravedno društvo utemeljeno na Božjim zapovjedima. On je otkrio kako je najviša radost i cilj čovjekova života – “bogatiti se u Bogu” (na što i nas poziva, kao najviši cilj života današnje Evanđelje Lk 12,21).

Vjekoslav Milovan

Molitva vjernika

Svemogućem Bogu, u kojemu je pohranjeno sve blago naše, povjerimo svoj život i njemu se pouzdanom molitvom utecimo:

1. Crkvu svoju, Gospodine, poslao si da u svijetu u kojem žive bude znak neba. Osnaži je svojim Duhom da ne teži za bogatstvom svijeta nego da se istinski zauzima za vječna dobra, molimo te.

            2. Za ljude kosi su suočeni s križem siromaštva i oskudice: obdari ih bogatstvom svoga Duha i pomozi im da osjete tvoju dobrotu i blizinu, molimo te.

            3. Za ovu župnu zajednicu: nadahni nas na istinsko zajedništvo te u svojoj sredini umijemo prepoznati sve potrebne i radosno im pomagati, molimo te.

            4. Naša župna zajednica dio je zajednice Crkve koja moli za svećenička i redovnička zvanja. Pogledaj na sve mladiće i djevojke koji potiho u svome srcu razmišljaju kako te pobliže slijediti. Pokaži im svoj put, molimo te.

            5. Naša biskupijska zajednica slavi šezdesetu obljetnicu mučeničke smrti Sluge Božjega Miroslava Bulešića. Njegov nas primjer potiče da uvijek ostanemo vjerni Kristu i Crkvi. Daj nam vjere da ga možemo nasljedovati, molimo te.

            6. Za pokojnu braću i sestre: za dobra koja nam ovdje na zemlji s ljubavlju ostaviše nagradi ih blagom vječnog života, molimo te.

Bože, izvore svakoga dobra, obdari nas mudrošću evanđelja da se zemaljskim dobrima znademo pravo služiti, a za nebeskim istinski težiti, po Kristu, Gospodinu našem.

Onda sam oćutio

da moje ruke nisu više moje,

da moja usta nisu više moja,

već Onoga u čije sam Tijelo i Krv

pretvorio kruh i vino

(M. Bulešić)

 XIX. NEDJELJA KROZ GODINU

“Budni i spremni”

U današnjem svetom Evanđelju Gospodin Isus nas poziva na budno čekanje njegova dolaska. Poziva nas da pripravljamo srce za taj susret – „Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene…“. Riječ je o drugom Kristovom dolasku, ali i o stalnom njegovu dolaženju, jer On je došao, On sada dolazi i On će doći u slavi.  „Bojim se Boga koji prolazi i ne vraća se“, rekao je sv. Augustin. Tu Božju prisutnost, to dolaženje Boga, u svojem je životu osjećao i sluga Božji Miroslav Bulešić, čiju 60. obljetnicu mučeničke smrti obilježavamo ove godine. O tome rječito govore njegovi brojni dnevnički zapisi.

Krist nadalje nas u današnjem Evanđelju upozorava da se ne bogatimo u materijalnim stvarima odnosno novcu, jer je to propadljivo bogatstvo, nego da težimo za nepropadljivim, vječnim vrijednostima i da se bogatimo u Bogu našim dobrim djelima: djelima ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, u skladu s dvije najveće zapovijedi. Kao Kristovi učenici, ne smijemo biti zarobljeni – vezani u zemaljska dobra. Moramo pretvarati zemaljska dobra u vječna „kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače“. Tu mora biti naše srce.

„Imademo siromaha, nevoljnika, udovica: svi su oni naša braća, bliska braća, prema kojima moramo imati otvoreno srce i ruke. Njih trebamo pomoći. Ako budemo živjeli po svojoj vjeri, to ćemo i učiniti“, naglasio je sluga Božji Miroslav Bulešić u propovijedi u Baderni, 10. kolovoza 1945. godine. A u svojoj novoj župi Kanfanar u propovjedi od 10. lipnja 1946. pozivao je župljane: „K meni može doći svatko bez ikakva obzira, za sve o čemu znate da vam mogu pomoći. Siromah neka se ne boji prekoračiti moj prag. Dok imam ja nešto, imat će i on“. Osim što je povjerene mu duše posluživao duhovno, Sluga ih je Božji dakle posluživao i materijalno, uvijek budan na poticaje Duha Božjega.

Pri kraju današnjeg evanđeoskog teksta Gospodin Isus kaže: „Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati“.

„Iako su tom riječju neposrednije pogođeni svi koji obnašaju crkvene službe – papa, biskupi, svećenici – neka se u njoj nađu i roditelji i svi kojima je na bilo koji način Bog povjerio brigu za druge: državnici, predstojnici bolnica, škola…“. (B. Duda)

Sam je pak Sluga Božji Miroslav Bulešić, osobito od kad je bio postavljen za podravnatelja Biskupskog sjemeništa u Pazinu, tih riječi Gospodinovih bio i te kako svjestan. „Bože, pomozi mi da svršim ovu godinu, a druge godine nek dođe netko drugi na moje mjesto, sposobniji. Preveliko breme, prevelika odgovornost!  Kako ću pred Tobom odgovarati!“, zapisuje u svom dnevniku 19. svibnja 1947. uzorni sjemenišni podravnatelj vlč. Miroslav Bulešić.

I doista će naredne škoske godine na njegovo podravnateljsko mjesto doći drugi, jer će on, kao službeni pratilac djelitelja svete potvrde, nakon krizme u Lanišću podnijeti mučeničku smrt, 24. kolovoza 1947. i vlastitom krvlju posvjedočiti svoju vjernost Kristu i njegovoj Crkvi.

Na kraju potrebno je istaknuti kako smo uvjereni da se na Slugu Božjega, svjedoka vjere Miroslava Bulešića, te na sve koji steknu „blago nepropadljivo na nebesima“, odnosi obećanje Isusovo: „…svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo“, tj. udio u vječnom životu, o kojemu apostol Pavao kaže: „Što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, što srce ljudsko nije osjetilo, to Bog pripravi onima koji ga ljube“.

Naš kršćanski život je iščekivanje, budnost, napetost, što traži živu, osjetljivu, jaku vjeru. Naš kršćanski život je putovanje prema cilju: ususret Kristu. Ljubav, koja je sva u služenju drugima, čini nas budnima i spremnima. Naš životni put je osvijetljen i prožet nadom. Duhovno bdjeti ljubiti, znači nadati se, znači vjerovati.

Jordan Rovis

Molitva vjernika

Bogu, koji nam je dao nepropadljivo blago vjere, obratimo se zaufanom molitvom. Recimo zajedno:

Daj da budni budemo!

1. Crkva u raznim krajevima svijeta prolazi kroz mnoge nevolje: ne daj da se prestraši, jer zna da si joj dao Kraljevstvo Nebesko, molimo te.

2.  I kršćanin je izložen opasnosti da će se pouzdati u zemaljsko blago: otvori svakom Isusovu učeniku oči da vidi nebeske vrijednosti, molimo te.

3. Veliki dio čovječanstva luta tražeći istinu: daj da tebe upoznaju i tebi povjeruju za svoju sreću, molimo te.

4. Gospodine, našim mladima i onima koji osjećaju tvoj poziv na nasljedovanje u svećeničkom i redovničkom zvanju, daruj im duha jakosti kako bi se odazvali tvome pozivu, molimo te.

5. Gospodine, slugu svoga svećenika Miroslava Bulešića uresio si mučeničkim vijencem, daj i nama slijedeći njegov primjer da možemo izdržati u svim poteškoćama života, molimo te.

6. Za pokojnu našu braće i sestre: po svojoj dobroti primi ih u svoje vječno kraljevstvo, molimo te.

Hvala ti, Bože, što si nam omogućio da te ovom euharistijom slavimo: daj nam milost da te slavimo kroz svu vječnost na nebesima. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.

Želim umrijeti

samo za slavu Božju i

spasenje duše svoje i

duša mojih vjernika

 

(M. Bulešić)

 BLAGDAN VELIKE GOSPE

 Marija: «Kraljica mučenika»

«Uznesena nakon zemaljskog života dušom i tijelo u nebesku slavu da blista kao Kraljica s desne svoga Sina», Ovim je riječima papa Pijo XII. Zaključio svoje svečano pismo kojim je objavljenu vjersku istinu o Uznesenju Bl. Dj. Marije na nebo proglasio dogmom.

Odakle Mariji tolika čast? Odatle, što je sav svoj život povezala s vršenjem Božjeg nacrta kad je izrekla bez ikakvog pridržaja riječi «Budi meni po riječi tvojoj». Povjerovala je izvršavala Božju volju, pa uključivale te riječi i teške zahtjeve. Vjerovala je da Bog ima za svakog čovjeka samo najbolje namjere i svakome nudi da na njemu izvrši «velika djela». I svatko koji je na Marijin način povezan s Božjom voljom sigurno ide prema svetom cilju.

Središnja točka svih Božjih djela je Utjelovljenje: Bog postaje čovjekom i iz ljubavi prema nama preuzima sve ljudsko osim grijeha. Ulazi u patnju s čovjekom da svojom mukom i smrti izliječi sve posljedice grijeha.

Isus uzima svakog čovjeka za sudionika svoga otkupiteljskog djela. Neke posebno izabire: najprije Mariju, kojoj već kod Prikazanja u hramu prorok Šimun kaže «Tebi će mač boli probosti dušu», a zatim svoje učenike i mnoštvo drugih svjedoka kroz povijest i čini ih sudionicima u tom pohodu svije ljubavi. Odatle Mariji i svečani naslov «Kraljica mučenika» jer je predvodnica svih koji će svojom patnjom i smrti doprijeti do njezine slave u nebu.

Iz mnoštva velikodušnih svjedoka koji su potvrdili da je ljubav jača i od smrti mi ove godine izdvajamo našeg subrata po vjeri i krvi Slugu Božjega Miroslava Bulešića. On je pridružen bezbrojnim svjedocima za vjeru za vrijeme ateističkog vihora koji se sručio i na Crkvu u našem hrvatskom narodu. Predvodnika tih mučenika već je Crkva proglasila blaženim – blaženoga Alojzija Stepinca – a za mnoge druge, svećenike, redovnike, redovnice, te očeve i majke obitelji vode se procesi za proglašenje blaženim.

Daleko bi nas odvelo nizanje podataka o životu i djelovanju našega Sluge Božjega, pa radije iznesimo samo nekoliko njegovih izrečenih i napisanih izjava u kojima se zrcali njegova nutrina:

– «Ako me hoćeš k Sebi, evo me pripravna. Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz tvoju milost i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim, eka bude Tvoja volja».

– «Želim umrijeti samo za slavu Božju i spasenje svoje duše i svojih vjernika».

– «Ničeg se ne bojim, jer znam da u svemu vršim svoju dužnost i miran sam pred Bogom i ljudima… Po tim će načelima uvijek živjeti, a to su načela Kristova. Kad i kako je On išao, onuda i onako idem i ja».

– Na prijetnje da ga ubiju odgovorio je: «Ako me ubiju, ubit će me za vjeru i Boga».

– Predanost s Kristom na križu izrekao je izjavom: «Moja je osveta – oprost!»

Pred 60. godina, 24. kolovoza 1947. u Lanišću Gospodin je primio njegovu žrtvu: njegova se krv stopila s Krvlju Isusa Krista i pridonijela pobjedi patnje nad grijehom, života nad smrću. Poveznica između žrtve Isusa Krista i žrtve Miroslava Bulešića je Marija, kojoj je srce probijeno kopljem tolikih ljudskih grijeha, pobijedilo sve zlo i po patnjama Kristovim i njezinim dovelo do današnjeg trijumfa kada kao Kraljica neba i zemlje slavno kraljuje na nebesima.

Mi smo još uvijek na putu pred nas dolaze bezbrojna pitanja i odluke. Kako naprijed? Kome vjerovati? Od koga tražiti pomoć? Na današnji svečani dan prizovimo sebi u pamet neprevarljive Isusove riječi: «Ja sam put, istina i život!» Ti su putem mučenika ali hrabro koračali i Marija i Miroslav Bulešić i bezbrojni sada njima pribrojeni pobjednici na nebu.

Usprkos svim naporima, pa i posrtanjima i padovima svojim osobnim i zajedničkim u Crkvi – i narodu, usprkos ljudskim mržnjama, lažima i zluradnim podvalama kojima se i danas blate naši vjerski heroji, mi, kao i naši uzori u vjeri, znamo kome smo povjerovali.

I u ovoj sv. Misi slavimo Kristovu smrt, njegovo uskrsnuće i očekujemo njegovo pobjednički dolazak, kad ćemo s Marijom i svim svetima postati dionicima njegove slave. Amen.

o. Alfonz Orlić

MOLITVA VJERNIKA

Pomolimo se Gospodinu Bogu, koji u uskrslom Isusu i Mariji na nebo uznesenoj sve čini novo. Recimo zajedno:

Otvori nam vrata raja, Gospodine!

1. Za Crkvu: da joj Marija na nebo uznesena uvijek bude znak da će i njezina nada biti ispunjena, molimo te.

2. Za svakog Isusovog vjernika na zemlji: da nastoji Bogu omiliti pobožnim životom, kako bi zaslužio ući kroz rajska vrata na nebesku svadbu, molimo te.

3. Za sve bolesnike na duši i tijelu: da im uznesena Djevica Bogorodica bude nada i utjeha, molimo te.

4. Dobri Oče, po zagovoru presvete Djevice Marije, u Crkvi svojoj katoličkoj umnoži i uzdržavaj duhovna zvanja, koja će pridonositi širenju i učvršćivanju tvoga nebeskog kraljevstva ovdje na zemlji, molimo te.

5. Sluga tvoj Miroslav Bulešić, čiju šezdesetu obljetnicu mučeničke smrti slavimo, učio je svoje vjernike da u svemu nasljeduju Krista poput Marije. Neka Marijin zagovor i nas prati u nasljedovanju Krista, molimo te.

6. Za naše umrle i poginule: udijeli im Marijinu sreću u raju, molimo te.

Primi, Gospodine Bože, naše molitve i daj da Marijina ljubav bdije nad našim životom. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.

Tebi se, majko, zahvaljujem

na svim žrtvama, na ljubavi… na mukama,

…dok si me dočekala svećenika na oltaru.

Majko, Bog dragi će ti naplatiti sve to…

 

(M. Bulešić)

XX. NEDJELJA KROZ GODINU

«Progonili su mene, progonit će i vas»

U tjednu pred nama proslava je 60. obljetnice mučeničke smrti svećenika Miroslava Bulešića, te nam je to veliki poticaj da molimo kako bi što prije bio proglašen blaženikom i mučenikom vjere.

Današnja čitanja nam govore o teškoćama s kojima se susreću oni koji svjedoče istinu te o njihovoj snazi koja je utemeljena u Bogu. Prorok Jeremija čitav je život bio proganjan jer je najavljivao veliku tragediju izraelskom narodu i državi. Narod se udaljio od Boga i nije ga više slušao, dok Bog uporno šalje proroka da ih vrati na pravi put kako bi izbjegli nesreću. Ali mnogima se Jeremijina poruka nije svidjela jer nisu bili spremni čuti istinu. Zato su ga bacili u bunar i priželjkivali njegovu smrt. U njegovom životu i mukama koje je pretrpio nalazimo toliko sličnosti s Isusovim životom, odbacivanjem njegove riječi te njegovom mukom i smrću. Svaki onaj koji snažno svjedoči i stoji uz istinu doživljava nešto slično. Kaže Isus «progonili su mene, progoniti će i vas». Ova nam današnja čitanja osvjetljavaju žrtvu koju je Bulešić podnio puno kasnije, ali opet su i razlozi i način smrti veoma slični. I njega su ubili radi vjere.

U ovom kontekstu svjedočenja vjere moguće je shvatiti Isusove riječi o nemiru, razdjeljenju i vatri koju donosi. Prvenstveno to je vatra vjere koju Isus želi u nama zapaliti. Vatra kao simbol Duha Svetoga koji nam se daruje u sakramentima krštenja i krizme. Bez snage Duha nemoguće je biti svjedok vjere, nemoguće je ostati dosljedan istini i onda kada većini to ne odgovara. A ta snaga vjere je ono što mnogim kršćanima danas fali. Iako imamo Božjeg Duha koji nam daje snagu vjere, prečesto nismo otvoreni Bogu koji želi u nama i po nama djelovati i drugima donijeti istinu. Upadamo u osrednjost vjere i mlakost. U takvom stanju znamo biti prvi kojima smeta Božja riječ, njegove zapovijedi i zahtjevi kršćanskog života. Umjesto svjedoka, veoma lako, zbog naše polovičnosi u vjeri, možemo postati prepreka Božjem navještaju.

A Bog traži čitavo naše srce, traži naše predanje i otvorenost po kojoj u nama može djelovati. Možda nije najveći problem razdijeljenost koja može nastati među najbližima. Možda Isus želi ukazati na to kako još veća podijeljenost nastaje u nama koji smo hram i kuća Božja. Isus govori o kući našeg života. Razdijeljenost nam ne dopušta da imamo jasan smjer u životu, nego nas vuku čas jedne stvari, čas druge i postajemo oni koji vječito lutaju a ne dohvaćaju cilj. Vatra koju Isus šalje jest vatra koja iznutra u našem srcu čisti sve ono što je loše. To se ne događa odjednom, nego iz dana u dan biramo i odlučujemo se za Boga, svaki je trenutak prilika da svoj odnos ljubavi s Bogom jačamo i njegujemo, produbljujemo kako bi bio što osobniji. Zato Isusova vatra nije vatra koja spaljuje i uništava u nama, nego koja čisti i postaje izvor topline Božje ljubavi i svjetla koje usmjeruje naše životne korake. Takva vatra nam je potrebna.

Promatrajući život Miroslava Bulešića, pa i tolikih drugih mučenika i svjedoka vjere, postaje nam vidljivo kako njihova mučenička smrt nije bila samo jedan trenutak u kojem su odjednom pokazali svoju veliku vjeru. Iza tog trenutka stoji čitav život bez kojeg svjedočanstvo života ne bi bilo moguće, jer inače ne bi imali unutarnje snage vjere za takav jedan čin. Zato se vjera gradi svakoga dana, svakoga dana nam je potreban Gospodin da čisti u nama i raspiruje ljubav koju je u nas položio po svom Duhu.

Možda su prošla vremena kada su vjernici radi vjere bili čak i u životnoj opasnosti, ali uvijek postoji ona još veća opasnost – da postanemo tromi i osrednji u vjeri, te plamen Božje istine i ljubavi jedva tinja u nama. Da se to ne dogodi, budimo svaki dan povezani s Bogom i tražimo njegovu, a ne svoju volju za naš život.

Maksimilijan Buždon

Molitva vjernika

Ocu nebeskom, najboljem roditelju i prijatelju, iskreno se pomolimo. Recimo zajedno:

Spasi nas, Oče!

            1. Isusovo evanđelje unosi ponekad nemir u srca: u ljudskim razilaženjima daj svojoj Crkvi da uvijek bude uz Isusa, molimo te.

            2. Sveti Otac, biskupi i svećenici dobili su od tebe zadaću naviještanja evanđelja: daj im Duha Ivana Krstitelja, te preko njih čuju tvoj očinski glas svi narodi, molimo te.

            3. Tvoji pravednici često će trpjeti zbog podmetanja: daj im milost ustrajnosti u ljubavi prema tebi i čovjeku, molimo te.

            4. Svećenik Miroslav Bulešić dao je svoj život na krizmi, daj da njegovo život bude primjer mladima kako treba nasljedovati Krista i ljubiti brata čovjeka, molimo te.

            5. Po zagovoru Sluge Božjega Miroslava, daj Gospodine našoj Crkvi dovoljan broj svetih svećenika, redovnika i redovnica koji će i u ovom vremenu neumorno naviještati Radosnu vijest spasenja, molimo te.

6. Naši pokojnici tebi su vjerovali i tebe ljubili: daj da ne propadnu, nego da žive vječno sretni, molimo te.

Primi, Oče, molitve koje smo ti radosna srca uputili iz ove euharistije. Po Kristu, Gospodinu, našem. Amen.

Uz Tvoju milost

i ako me Ti učiniš dostojnim,

ne bojim se mučeništva, već ga žudim.

Ali neka bude volja Tvoja

(M. Bulešić)

Scroll to Top