Vijest o odluci Svetog Oca da se mučenik i sluga Božji Miroslav Bulešić može proglasiti blaženim i uzdignuti na čast oltara, obradovala je sve hrvatske vjernike, ali napose Istru i one koji su se godinama za to zalagali. Među njima je i rektor Papinskog hrvatskog zavoda u Rimu, msgr. Jure Bogdan, koji je nakon završetka biskupijskog procesa 2004. preuzeo vodstvo postulature u Rimu i priveo je kraju. Iskoristili smo priliku za kraći razgovor o cijelom postupku, koji kao i svaka druga kauza nije bio bez problema.
Monsinjore, Vi ste postulator u Rimu za proglašenje blaženim sluge Božjega Miroslava Bulešića. Konačno je i Papa priznao njegovo mučeništvo. Osam ste godina radili na tome. Na koje ste sve teškoće naišli?
Kad me biskup msgr. Ivan Milovan zamolio da prihvatim službu postulatora, bio sam svjestan da je to posao koji zahtjeva vremena, strpljivosti i upornosti. Služba rektora Zavoda i crkve sv. Jeronima zahtjeva kompletnu osobu pa je prvi problem bio vrijeme. Druga poteškoća je što sam prihvatio posao za kojeg se prije nisam spremao pa je trebalo učiti u hodu. Valja dobro paziti da se ne napravi krivi korak. Uz redovite kontakte s Kongregacijom za kauze svetih, za obavljanje „tehničkih“ poslova u postupku, prvi i najteži zadatak bio je pronaći nekoga tko će napisati „poziciju“. Trebalo je na temelju svih dokumenata koji su završetkom biskupijskoga postupka stigli u nadležnu Kongregaciju u Rim i drugih dostupnih dokumenata, napisati knjigu u kojoj se opisuje život i djelo sluge Božjega, okolnosti u kojima je živio i ubijen iz mržnje prema vjeri. Trebalo je nepobitno dokazati da je don Miroslav Bulešić kršćanski mučenik. Posao pisanja pozicije prihvatio je msgr. Fabijan Veraja, svećenik splitsko-makarske nadbiskupije, umirovljeni podtajnik Kongregacije za proglašenje svetima, svjetski poznati stručnjak u ovoj materiji. Premda je u visokoj životnoj dobi posao je uspješno priveo kraju. Nakon toga kauza je krenula u redovitu proceduru.
Biskupijski je proces inače trajao više od 40 godina. U moje vrijeme pedesetih godina u Istri se nije smjelo ni spominjati njegovo ime, iako smo, preko prepričavanja, mnogo čuli o njemu. Tako da je postao neka vrst mita. Možda se i danas u našoj Domovini premalo govori o don Miroslavu Bulešiću i njegovoj poruci mladima, posebno svećenicima?
Od smrti sluge Božjega Miroslava Bulešića do potpisivanja dekreta 20. prosinca 2012. godine o mučeništvu, prošlo je 65 godina i nepuna tri mjeseca. Nakon mučeničke smrti nije bilo dopušteno pokopati ga u rodnome mjestu. Pokopan je na mjesnome groblju u Lanišću. Ondašnje komunističke vlasti sve su učinile kako bi se svaki spomen na njega zaboravio. Njegovu smrt su, na sramotnim sudskim procesima i u novinskim člancima i drugim medijima, prikazivali na iskrivljeni način. Bila su to desetljeća u kojima je u našoj zemlji i cijeloj bivšoj državi u strukturama vlasti vladala mržnja prema Crkvi. Bog ima svoje planove i načine koje ne mogu nikakve vlasti ograničiti niti uništiti. Glas o njegovome mučeništvu prenosio se tiho od usta do usta. Uspomena na njega živjela je u srcima istarskih i drugih katolika. Prenosila se s koljena na koljeno i izvan njegove rodne biskupije. U tim okolnostima msgr. Dragutin Nežić učinio je pravi herojski čin kad je već 1956. započeo biskupijski proces za kanonizaciju sluge Božjega Miroslava Bulešića. Četrdeset godina nakon njegove smrti 24. kolovoza 1947., biskup msgr. Anton Bogetić i nadbiskup Josip Pavlišić predvodili su u Svetvinčentu 1987. molitveni spomen i otkrili nadgrobnu ploču s njegovim imenom. Premda je komustički sustav u Jugoslaviji bio već dobro uzdrman, vlasti su žestoko kritizirale ovaj postupak biskupâ. Ovo su samo neki od pokazatelja prilika u kojima je živjela Crkva u Jugoslaviji. Uspostavom neovisne države Hrvatske slobodno se pristupilo izučavanju djela, nastavku i zaključenju biskupijskoga procesa za kanonizaciju. Složio bih se s Vama u ocjeni da premalo poznajemo ovog vrijednog i čestitog svećenika. Držim da će godina koja je ispred nas pomoći više svima nama da upoznamo njegovu svećeničku duhovnost, mladenački polet i kršćanske krjeposti koje je živio na herojski način.
Znamo da za proglašenje mučenika blaženim nisu potrebna čudesa. Je li ipak došlo zagovorom don Miroslava Bulešića do nekih prirodno neobjašnjivih pojava?
Katekizam Katoličke Crkve jezgrovito nam govori što Crkva drži o mučeništvu: „Mučeništvo je vrhovno svjedočanstvo dano za istinu vjere; označuje svjedočanstvo koje ide do smrti. Mučenik daje svjedočanstvo za Krista umrlog i uskrsloga, s kojim je sjedinjen ljubavlju. On podnosi smrt činom jakosti“. (KKC br. 2473). U dosadašnjem postupku za beatifikaciju pažnju smo usredotočili na činjenicu mučeništva. Sada se treba dobro pripremiti za beatifikaciju. Ne toliko na izvanjsku manifestaciju koja se dogodi i brzo zaboravi, nego na duhovnu pripremu. Treba dobro upoznati vrline i svećeničku duhovnost ovog mladog Božjeg čovjeka koji je živio iz vjere. On je model za nasljedovanje. Svećenik čist, neporočna života, sinovski odan Blaženoj Djevici Mariji, čovjek Crkve, čovjek Božji.
U ovogodišnjem Adresaru hrvatskih rimskih studenata posvetili ste dvadesetak stranica Miroslavu Bulešiću i na taj način predstavili ga mladim studentima i općenito hrvatskoj zajednici u Rimu. Koji su Vas razlozi vodili da to učinite upravo sada?
Puno je razloga radi kojih smo ovogodišnji Hrvatski rimski adresar posvetili Bulešiću. U 2013. godini navršava se 450. godina od odluke Tridentskoga Sabora o uspostavi sjemeništa. Teško je zamisliti kako bi se razvijala i kako bi apostolski djelovala Crkva od XVI. stoljeća do danas bez ustanove u kojoj se prepoznaju i njeguju klice svećeničkoga poziva, odgajaju i sazrijevaju mladići koji će vršiti svećeničku službu.
Don Miroslav je prošao solidnu sjemenišnu formaciju. Njegova spremnost na mučeništvo plod je dobrog obiteljskog i sjemenišnoga odgoja u Kopru, Gorici, Rimu (Francusko sjemenište i Lombardijsko sjemenište), kao i sveučilišnoga studija na Gregorijani. Rado je dolazio u Papinski hrvatski Zavod sv. Jeronima od kojega je primao i stanovitu novčanu potporu u vrijeme studija. To se dobro vidi iz njegovog duhovnog dnevnika. Bio je talentiran, radio je na sebi. Bio je spreman učiti, stalno učiti od svoga Božanskoga učitelja, preko ljudi koje mu je Božja providnost udijelila kao poglavare, odgojitelje, učitelje i profesore. Trudio se na svim područjima kako bi se što bolje pripravio za svećeništvo. U bogatome višestoljetnome i milenijskome iskustvu, kod svećeničkih pripravnika Crkva polaže veliku pažnju na ljudsku, duhovnu, pastoralnu i svećeničku formaciju. Četiri su to stožera na kojima počiva dobar odgoj u sjemeništima. Na nijednome se ne smije pretjerati na štetu drugoga, niti uzmanjkati. To uvelike ovisi o odgojiteljima u sjemeništima i profesorima na fakultetima teologije. S druge strane, odgajanik koji je spreman učiti, svjestan je da je Bog onaj koji svojom milošću sve zalijeva i čini da uzraste. I tako su se mnogi vinuli visoko do vrhunaca svetosti, kao naš budući blaženik.
Sveti Otac Benedikt XVI. proglasio je Godinu vjere koja je upravo u tijeku. Nema dobroga svećenika, katoličkoga laika, nema svetosti, bez iskrene djetinje vjere, povjerenja u Boga. Vjera je nezasluženi dar, milost. Ako li čovjek ne surađuje s Božjom milošću, ne hrani svoju vjeru, može ju izgubiti. Ako li surađuje s Bogom u vjeri, spreman je biti svjedok u svim okolnostima i sredinama, u zgodno i nezgodno vrijeme. Bog ga krijepi. Zahvalni smo svetome Ocu što ćemo u Godini vjere dobiti novoga blaženika koji svojom vjerom neodoljivo privlači i sve nas poziva na radikalno nasljedovanje Božanskoga Učitelja.
Kao postulator stekli ste veliko iskustvo u komuniciranju s Kongregacijom za kauze svetih. Hoćete li nastaviti s radom i na proglašenju svetim don Miroslava Bulešića?
Dok mi prilike budu dopuštale spreman sam i dalje davati svoj doprinos za proslavu na oltaru sl. Božjega Miroslava Bulešića. Ovom prigodom želio bih se zahvaliti na povjerenju umirovljenome biskupu msgr. Ivanu Milovanu koji mi je povjerio službu postulatora. Kad sam prihvatio, stalno me u tome podržavao. Živo se interesirao za kauzu. Isto tako i msgr. Vjekoslav Milovan vicepostulator i mnogi drugi iz Istre i drugih dijelova naše Domovine. Rektori lombardijskoga i francuskoga sjemeništa u Rimu ponosni su da će njihov pitomac biti proglašen blaženim. Mnogi Hrvati u Rimu pokazivali su interes za kauzu. Današnji rezidencijalni porečko-pulski biskup msgr. Dražen Kutleša od svoga imenovanja za biskupa, zanimao se za kauzu i isto tako, podržao me na svim razinama. Otkako je biskup, nijedan susret ili telefonski razgovor nije prošao bez Bulešića. Hvala obojici biskupa na svesrdnoj podršci. Hvala i svima ostalima. Lakše je raditi i truditi se, kad znate da iza sebe imate biskupa koji Vas prati i podržava.
Razgovarao: Aldo Sinković