Valbandon 13. svibnja 2021., na 101. godišnjicu rođenja bl. Miroslava Bulešića
Poštovani štovatelji bl. Miroslava Bulešića, danas se spominjemo 101. godišnjice njegova rođenja. Crkva danas slavi blagdan Isusova Uzašašća na nebo, gdje nas evanđelista Marko poziva na evangelizacijsko poslanje. Statičnost nije svojstvena kršćanskom životu. Poziva na evanđeosko življenje je trajni poziv vjernicima da navještaju Isusa Krista, ne samo riječima nego svojim načinom života. Naš način života odraz je onoga što vjerujemo. Svijet našu vjeru gleda u našem praktičnom načinu života. Da bi za sebe mogli reći da djelujemo u ime Isusa Krista, da smo dio njegovog evangelizacijskog „tima“ potrebno je da naš život bude oblikovan Kristom. Bl. Miroslav Bulešić, nastojao je i žarko molio da u svemu bude poput Krista. Mi danas u liku Miroslava Bulešića promatramo dinamičnog kršćanina – svećenika koji je žarko želio svoje život suobličiti Isusu Kristu kako bi bio dostojan kršćanin i svećenik.
Današnji blagdan je poziv i nama, da ne stojim na mjesto, da se ne zatvaramo u zidove ovoga svijeta, već da idemo u svijet donoseći Radosnu vijest spasenja. Svijet treba autentične svjedoke vjere, kao što su bili sv. Ivan Pavao II., bl. Alojzije Stepinac i bl. Miroslav Bulešić. Svijet želi u nama vidjeti autentične kršćane, ne kršćane koji se nastoje prilagoditi ovom svijetu. Bl. Miroslav je nastojao svoj život uskladiti s Kristovim životom kako bi mogao u ovom svijetu djelovati kao autentični Kristov svećenik. Da bi mogli biti autentični kršćani, svećenici, potrebno je svakodnevno biti usmjeren na Krista; nastojati djelovati in persona Christi. Ne možemo biti polovični kršćani, jedno dok smo pred Kristom u crkvi drugo dok smo u svijetu. I svijet je Božji. Od nas se očekujemo i da pred svijetom budemo isti oni kršćani kao što smo sad u ovom euharistijskom slavlju. Bl. Miroslav u crkvi je molio pred Kristom da bi u svijetu mogao biti drugi Krist. Kroz molitvu i euharistiju oblikovao se da bi u svijetu bio drugi Krist. To je smisao naše molitve, našeg misnog slavlja.
Na blagdan Uzašašća u Rimu, 3. lipnja 1943. godine zapisao je u svom Duhovnom dnevniku: „Blagdan veselja i radosti. Vrhovni Svećenik uzašao je na nebo, i on sjedi ob desna Ocu, da vrši svoju svećeničku zadaću. Isuse Svećeniče, daj da budu moje misli, moja djela, moje želje, s Tvojima združeni. Daj da budem svećenik, pravi svećenik, kakav me Ti hoćeš. Daj da odgovorim uvijek Tvojoj svetoj milosti. Budi mi uzorom tj. daj da Te ja oponašam [nasljedujem] u svojem svećeničkom radu. Tvoj sam, Tvoj hoću da budem. Daj da moje misli budu na nebu. Ukroti moje bijesno tijelo. Isuse, Tvoj sam svećenik. Majko, Tvoj sam.“
I mi možemo ove riječi bl. Miroslava pretočiti u naše riječi slaveći blagdan Uzašašća: „Isuse daj da budem svećenik, kršćanin, roditelj, prijatelj kakvim me Ti hoćeš. Budi mi uzorom, tj. daj da Te nasljedujem u svom kršćanskom poslanju. I mi danas s bl. Miroslavom, spominjući se Gospe Fatimske, molimo da nas ona kao naša Nebeska Majka zagovara. Amen.