Dobar početak – svima vama od srca želim: Nova godina neka bude plodnija milosti i pomoći Božje, neka bude vrijeme vašeg usavršavanja i utvrđivanja u kršćanskom životu.
Sveta Crkva nam daje program, negativan i pozitivan, koji moramo dovesti do stvarnosti od godine do godine da tako možemo „rasti u Kristu, dok se ustvari (ostvari) Krist u nama! Odrekavši se bezbožnosti i svjetovnih želja, trijezno i pravedno i pobožno živimo na ovom svijetu.“ To nas uči Novorođeni Isus svojim primjerom i naukom: Čovječe, spasi dušu svoju! Eto načina: odrecimo se bezbožnosti, tj. nemojmo živjeti kao da Boga nema, već budimo uvjereni u Njegovo opstojanje, u Njegovu Bitnost, Dobrotu, Pravednost! „I svjetovnih želja“ koje nas rastresaju i prisvajaju, tako da zaboravimo na Boga i svoju dušu.
Trijezni u svojem mišljenju, u svojim odlukama, u svojem prosuđivanju, govoru i u djelovanju, sve po načelima, nazorima i motivima razuma, prosvijetljenog vjerom i u silnoj i svetoj ljubavi prema Bogu i prema Kristu. Nemojte se pustiti zavesti od krivih ideja i izmišljotina i napadaja na Boga, jer onaj koji je nijeka Boga, koji u Boga ne vjeruje, koji druge odvraća od vjere u Boga, onaj nije pošten čovjek, jer poštenje se osniva na Bogu, kao i svaka pravica, i što hoćete da vam donese dobra onakav čovjek? Vidite predragi ogromno bogatstvo na jedan put srušeno, velike sile na jedan put potučene! Zašto to? – nije bilo temelja, nije bilo Boga! Nemojte se pustiti odvesti od nikoga iz vaše vjere, jer će vas vjera jedina spasit, kao i sve ljude.
„Pravedno“ da uvijek živo nastojimo svakome svoje dati: Bogu, bližnjemu, sebi, tijelu, duši, naravi i milosti. „Pobožno“, tj. vođeni djetinjim duhom prema Bogu, prema mudrom, jakom, svemoćnom, i ljubljenom Ocu na nebu. Živimo pod okom Gospodnjim, u društvu s Njime, u prijateljstvu Njegovom. Njemu se obratimo kao što se maleno dijete obraća svojoj majci i ocu, za svaku stvar: on će nam sve dati, ako nam je korisno za zdravlje i spas duše. Tako ćemo čekati „blaženu nadu, dolazak slave Velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista“.
Zašto smo na svijetu? Možda da se ubijamo, da se mrzimo? da oštetimo jedan drugoga? Tako nam govori svijet: Mi kao kršćani, vjerni kršćani, moramo odvažno kazati: da se ljubimo, da se pomognemo, za Ljubav do Boga! I tako mora biti. Pjesnik Kranjčević kaže: ljubav nas mora voditi na svijetu, inače će nam sve faliti. I sv. Tereza od Malog Isusa veli: „Na sudu Božjem pitat će te se: Što si ljubio i koliko si ljubio. Jedino djela ljubavi pratit će te u vječnost.“
U dane poslije otajstva obrezanja sv. Crkva slavi blagdan Presvetog Imena Isusova („Nadjenuše mu ime Isus.“).
1. U ime Isusovo neka se prikloni svako koljeno onih koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom i svaki neka prizna Isus Krist je Gospodin(Fil 2,10). Gospodine, Gospodine naš, kako je divno ime Tvoje po svoj zemlji. Tvome imenu, imenu koje ti je nadjenuo Otac i uzvisio ga nad svako stvorenje, ima da se pokloni nebo i zemlja, svaka naobrazba, svaka volja, svako vrijeme i svaka kultura.
2. U ime Isusovo pođimo k Bogu i bit ćemo uslišani (Sve što budete pitali u ime moje…) Isus = Spasitelj, Otkupitelj. I sada nastavlja kod Boga svoju zadaću: zagovara prošnjama za nas.
U ime Isusovo dijeli sv. Crkva sv. Sakramente. Ime Isusovo zazivlje nad malim djetetom kod krštenja da istjera đavla (tako i kod bolesnika). U ime Isusovo uputi dušu kršćanina u nebo. Pođi kršćanska dušo u ime Isusovo i nad onim mrtvim tijelom zaželi duši pokoj vječni u Gospodinu Isusu. Svaki će se spasiti koji prizove ime Gospodnje (Dj 2,2).
Što pričaju Djela apostolska? Srebra i zlata nema u mene nego što imam evo ti: u ime Isusa Nazarećanina ustani, hodi (Dj 3,6). Nema ni u jednom drugom (imenu) spasenja. Hromi smo mi – koje nas sv. Crkva izliječuje u ime Isusovo (sv. krst, euharistija, pokora) od naše bolesti (istočnog grijeha, osobnih grijeha, strasti…).