- Vi ste ovdje:
-
Naslovnica
- Osvrti
Već od početka godine 1945. ljudi su – u Istri, u cijeloj Hrvatskoj i mnogo šire – bili u napetom iščekivanju da se konačno završi krvavi svjetski rat koji je počeo 1939. Župnik u Baderni vlč. Miro Bulešić budno je pratio zbivanja oko sebe, posebno na području župa kojima je upravljao. Župljani sigurnog povjerenja prenosili su mu glasine sa sastanaka koji su vodili partizanski nadzorni odbori, a ti glasovi su za njega bili sve više zabrinjavajući: osjećao je kako se protiv njega sada stalno šire vrlo teške optužbe; on ih je – radi sjećanja – pažljivo pribilježio, dodajući usput ponegdje i natuknice za svoj eventualni odgovor.
Prošlog smo mjeseca lipnja na svetkovinu Srca Isusova zaključili Svećeničku godinu koju je papa Benedikt XVI. bio proglasio prošle godine za cijelu Katoličku crkvu (2009.-2010.), i to apostolskim pismom kojemu je kao podnaslov zapisao veliku istinu: Svećenici – neprocjenjivi dar za Crkvu i čovječanstvo. Sveti Otac nam je svima kao uzor pokazao svetog arškog župnika Ivana M. Vianneya. A mi u Istri imali smo pred očima, s pravom, i našeg župnika - mučenika vlč. Mira Bulešića. Podsjetimo se na put koji je njega doveo do svećeništva.
Dok pratimo život i djelovanje Miroslava Bulešića obično se zaustavljamo na njegovom djelovanju otkad je primio tzv. više redove i posvetio se svećeničkom djelovanju tijekom četiri godine, od 1943. do 1947. Ali njegovi temeljni pogledi i programi za buduću pastoralnu djelatnost oblikovani su već znatno prije nego što je primio svećenički red i poslanje. Otkrivamo ih posebno u njegovim zabilješkama uz duhovne vježbe i razmatranja tijekom 1942. godine, ali i u nekim ranijim pismima.
Svake godine uoči Svjetskog dana molitve za duhovna zvanja po mjesnim crkvama i župama organiziraju se molitveni susreti na tu nakanu. Naša biskupija ove godine središnje molitveno slavlje imala je u srcu Istre, u župnoj crkvi u Svetvinčetu, gdje se nalaze zemni ostaci uskoro blaženog Miroslava Bulešića. Njegova mučenička smrt 1947. godine u Lanišću donijela je duhovne plodove, mnoga duhovna zvanja, mučeničkoj Crkvi u Istri, ali i šire. Tadašnje su vlasti mislile ako ubiju podravnatelja sjemeništa Bulešića, da će mnogi mladići napustiti svećenički poziv i odustati. Međutim, Bulešićeva smrt još je više učvrstila vjeru kod tih mladića u želji da postanu svećenicima.
