- Vi ste ovdje:
-
Naslovnica
- Osvrti
Vjernost Kristu traži od vjernika radikalnost sve do križa. Mučeništvo je najautentičniji način da se bude kršćaninom, sve dotle da se smrt zbog vjere, zbog Krista, smatra znakom sigurnog spasenja. Tako je bilo od početaka crkvene povijesti.
Najstariji tekstovi na kojima se utemeljuje teologija mučeništva nalaze se već u Svetom Pismu. U Otkrivenju u više je navrata riječ o tome (1,2.5.9; 2,13; 3,14). Martyr je ondje Kristov svjedok po cijenu vlastitog života. Riječ je o Antipasu kojega sam Krist naziva “moj svjedok, vjerni moj, ubijen” (Otk 2,13). No najčešće je u Otkrivenju taj svjedok upravo Krist sam: “Svjedok vjerni, Prvorođenac od mrtvih, Vladar nad kraljevima zemaljskim” (Otk 1,5). Dakle model i prototip mučenika je sam Krist.
"Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu."
Ovo su prve riječi poslanice Hebrejima, napisane u prvom stoljeću poslije Krista, ne zna se točno tko ih je i gdje napisao, niti je poznato kome je točno ovaj tekst upućen. Tekst je srodan Pavlovim poslanicama, autor je vjerovao u Krista, a ljudi kojima je pisao bili su vjernici potrebni ohrabrenja. Krist i ohrabrenje vjernika dvije su sveobuhvatne konstante, zato ovaj svetopisamski tekst danas progovara nama, kao što je progovarao adresatima svojega vremena.
U ovom nastavku osvrćemo se na jedno kratko Mirovo pismo, za koje se može reći da je sasvim poslovno upućeno kolegi svećeniku. Pismo je izuzetno, a nisam opazio da su ga njegovi životopisci spominjali. Vlč. Miro natipkao ga je na malom komadu papira, a njegov kolega vlč. Kolić je potom perom na isti listić zapisao svoju poruku i vratio ga vlč. Miru. (Ratne su prilike, velika štednja i na papiru!). Kome to vlč. Miro piše?
Već od početka godine 1945. ljudi su – u Istri, u cijeloj Hrvatskoj i mnogo šire – bili u napetom iščekivanju da se konačno završi krvavi svjetski rat koji je počeo 1939. Župnik u Baderni vlč. Miro Bulešić budno je pratio zbivanja oko sebe, posebno na području župa kojima je upravljao. Župljani sigurnog povjerenja prenosili su mu glasine sa sastanaka koji su vodili partizanski nadzorni odbori, a ti glasovi su za njega bili sve više zabrinjavajući: osjećao je kako se protiv njega sada stalno šire vrlo teške optužbe; on ih je – radi sjećanja – pažljivo pribilježio, dodajući usput ponegdje i natuknice za svoj eventualni odgovor.
