- Vi ste ovdje:
-
Naslovnica
- Osvrti
U povorci pobožnih hodočasnika na Bulešićev grob, po uzoru na svoga prethodnika kard. F. Kuharića, o 60. obljetnici mučeničke smrti sluge Božjeg Miroslava Bulešića, 24. kolovoza 2007., bio je kard. Josip Bozanić. Toga dana Bulešićev grob bio je mjesto molitve Crkve u Hrvata. Svaki hodočasnik želio se duboko pokloniti i uteći zagovoru sluge Božjeg Bulešića. Ovih smo se dana pred cijelom hrvatskom javnosti mi u Crkvi ponovno prisjetili naših mučenika i žrtava komunističkog režima, zahvaljujući neumornom radu biskupa Mile Bogovića. Možemo reći da na čelu mučeničke Crkve u Istri iz tog vremena stoje dva sveta svećenika bl. Francesco Bonifacije i sluga Božji Miroslav Bulešić.
Desetljećima hrvatski puk hodočasti od Lanišća do Svetvinčenta na grob istarskog Stepinca, sluge Božjeg Miroslava Bulešića, „dobrog i idealnog svećenika“, kako ga je nazvao sam bl. Alojzije Stepinac. Najveći hodočasnik među Hrvatima bio je, 24. kolovoza 1997. godine, Stepinčev nasljednik, omiljeni i veliki hrvatski kardinal Franjo Kuharić. Po prvi put jedan zagrebački nadbiskup hodočasti na grob istarskog mučenika i u tom svečanom času, na prepunom trgu u Svetvinčentu, ističe da su život i smrt Miroslava Bulešića nadahnuti „istim duhom kojim je disao, vjerovao i živio sluga Božji Alojzije Stepinac. Isti duh, ista vjera.“
Dok zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac sjedi na optuženičkoj stolici i brani dostojanstvo Crkve i vjere, dotle mladi svećenik Miroslav Bulešić u Sjemeništu u Pazinu sluša vijesti s montiranog procesa o svome dobrotvoru i uzoru. Nije fi zički prisutan u sudnici, kao ni cijela Crkva u Hrvata, ali zajedno s cijelom hrvatskom Crkvom sjedinjen je u molitvi za Stepinca. Sklapa ruke pred Svetohraništem i izgovara Isusove riječi: “Oče, ne moja, nego Tvoja volja neka bude!”
Lik Sluge Božjeg Miroslava Bulešića, najsvjetlijeg lika vjere Crkve u Istri, već šest i pol desetljeća osvaja srca ljudi, napose mladih. Brojne generacije krizmanika, ministranata i vjernika hodočaste na njegov grob i u tišini srca utječu se zagovoru Miroslava Bulešića. Bulešićev grob postao je hodočasničko mjesto od onoga trenutka kad je bio ubijen u Lanišću i kad su komunističke vlasti zabranile da se njegovo tijelo pokopa u Svetvinčentu i da se narod Istre od njega dostojanstveno oprosti. Toga dana, kad je bio pogreb, sve je prema Lanišću bilo blokirano, željelo se spriječiti vjernike da se oprosti od svećenika, sveca. Zabrana i zavjet šutnje još su više učvrstili svijest kod vjernika da je ovaj mladi svećenik svetački živio i da je spremno za Krista umro.
