Vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića, vlč. mr. Ilija Jakovljević, pripremio je za redovitu mjesečnu svećeničku rekolekciju u ponedjeljak, 4. veljače, prigodno razmatranje o ulomku iz dnevnika blaženika zapisano na taj datum 1943. godine.

Hvalevrijedan način da bl. Miroslav bude i dalje, veoma konkretno, „aktivni“ sudionik života prezbiterija ove partikularne Crkve.

Autor stavlja na raspolaganje pripremljeni materijal svima koji ih žele koristiti u svom produbljivanju poznavanja, no nadasve povezanosti i nasljedovanja tog našeg dragog Božjeg ugodnika.

IZ DUHOVNOG DNEVNIKA BL. MIROSLAVA BULEŠIĆA

Rekolekcija, veljača 2019.

Na današnji dan, 4. veljače 1943. godine bl. Miroslav Bulešić obavio je mjesečno razmatranje, rekolekciju; koju ćemo i mi sad obaviti. Svaka rekolekcija je prigoda da sagledam svoj duhovni život. Bl. Miroslav je na kraju obavljene rekolekcije zapisao u svoj Dnevnik: „Hvala Bogu i Mariji za tu milost! Kako sam slab i lako padnem.“ Miroslav iskreno progovara kako čovjek olako može pasti u napast pogleda i gledanja koje nije sukladno svećeničkom pozivu. Miroslav je zahvalan Majci Nebeskoj koja ga je sačuvala od napasti. „ Ti si mi pomogla, Majko! Neiskren sam još! Majko, puno je pomanjkanja u meni. Pomozi da se popravim i ojačam. Tvoj sam.“ (Rim, 4. 2. 1943.)

Bl. Miroslav je bio štovatelj Presvetog Srca Isusova i Marijina te redovito uz prve petke i subote u mjesecu, kao bogoslov, potom kao svećenik, obavljao razne pobožnosti uz te dane. Piše u svom Dnevniku: „Prvi petak u mjesecu. Primio sam Pričest za sretnu smrt i da zadovoljim za uvrede Presv. Srcu [Isusovu]. Završio sam mjesečno sabranje ponizivši se pred Majkom nebeskom i prepoznavši svoju nestalnost. Odlučio sam napredovati u vježbanju, u poniznosti i požrtvovnosti. Majko, pomozi mi i preporuči me Srcu Isusovu, da mi dade milost da [mu] uvijek vjerno služim.“ (Rim, 5. 2. 1943.)

Bl. Miroslav je zadnju misu u župnoj crkvi u Lanišću, 24. kolovoza 1947. slavio na Oltaru Srca Isusova za obraćenje grešnika[1]. Kao župnik u svojim župama je razvijao ove pobožnosti.

Svaka prva subota u mjesecu za njega je bila posebna. Taj dan je nastojao, kao bogoslov i kao svećenik, posvetiti Majci Nebeskoj. Bilježi u svom Dnevniku: „Prva subota u mjesecu. Ovaj sam dan na poseban način posvetio Majci Božjoj i Majci mojoj; Mariji. Razmatranje sam učinio o Njoj i Njezinoj dobroti; Pričest sam na poseban način darovao Njoj, izmolio sam cijeli Ružar [Krunicu] na njezinu čast; prikazao sam joj koju žrtvicu i sve svoje djelovanje ovoga dana.

Majko, opet Ti se sasvim prikazujem i zaklinjem te za pomoć. Sada više nego ikada prije straši me moj budući apostolat (svećenički život). Da li ću ustrajati? Da li ću se oprezno i dostojanstveno vladati u svojem životu?... Ti mi pomozi. U Tvoje se ruke predajem i molim Te da mi isprosiš od Boga milost da mi rasvijetli um i volju da budem dobar otac duša. Pomozi mi u pripravi za [svećeničko] ređenje i prvu sv. Misu!“ (Rim, 6. 2. 1943.)

Ovo današnje razmatranje iz Dnevnika bl. Miroslava Bulešića završimo s njegovim mislima o spomendanu Majke Božje Lourdske.

„Prikazanje Majke Božje u Lourdesu. Posvetio sam cijeli dan Majci svojoj. Prikazao i posvetio sam joj se ponovno. Stavio sam u Njezine sv. ruke svoju pripravu na ređenje i prvu Misu. Do dva mjeseca točno postat ću svećenik. Majko, pomozi mi! U Tvojim sam rukama. Daj mi ljubavi do križa i trpljenja, do poniznosti. Tako ću ugoditi Bogu. Duh trpljenja i poniznosti neka me uvijek prati, sada i uvijek na mojem svećeničkom životu. Ja sam još daleko od toga. Još mi je drago uživati (najviše tjelesno!), još sam ponosit sâm [sa] sobom i ohol. Pomozi mi, Majko. Zavladaj sasvim u mojem srcu. – Daj nam mir. Moli se Bogu da skrati za nas ove dane, ako je Njegova sv. volja! Majko, Tvoj sam.“ (Rim, 11. 2. 1943.).

Ostanimo kratko u tišini te Majci Isusovoj i Majci nas svećenika preporučimo svoj svećenički život.

Tišina

Izmolimo jednu Zdravo Mariju za nas svećenike, napose za one koji se nalaze u krizi svećeničkog identiteta. Zdravo Marijo…..

Bl. Miroslave Bulešiću, moli za nas.

N.B. Pokušajmo u našim župama na kraju svete mise moliti molitvu bl. Miroslavu Bulešiću. Potaknimo vjernike.

Bl. Miroslav služit će zadnju sv. misu na oltaru Presvetog Srca Isusova za obraćenje grešnika u župnoj crkvi u Lanišću 24. kolovoza 1947. Oko četvrt sata nakon toga Miroslav je ubijen u župnoj kući, prema izvještaju djelititelja sv. krizme. Usp. Pismo Jakoba Ukmara od 5. rujna 1954., u: Arhivu postulature Miroslava Bulešića (APMB), kopija.

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.