O svojim prvim dušobrižničkim iskustvima u Baderni don Miroslav je pisao rektoru Zavoda Lombardo u Rimu 20. studenog 1943.:

"Prečasni Monsinjore,

Konačno Vam se javljam da sam živ. A živ sam zahvaljujući Bogu! Premda živ, proživio sam dane pune neizvjesnosti, strepnje i utučenosti. Posebno me je još izbliza pogodila smrt mojega oca, koji je izdahnuo u miru Božjem 31. 10. 1943. Nakon toliko patnji koje je podnio i on i mi - on je odavde prešao na drugi svijet. Jadni moj otac! Počivao u miru!

Za vrijeme praznika 1942., nakon što je obavio šestodnevne duhovne vježbe (u benediktinskom samostanu u Dajli, u Istri), 6. rujna zaređen je za subđakona28. Prije duhovnih vježbe, 29. kolovoza uputio je svom odgojitelju i dobrotvoru vlč. Ivanu Paviću sljedeće pismo:

"Velečasni gospodine!

Došao sam ovamo u Dajlu u samostan Benediktinaca da se malo saberem i da se pripravim na Subđakonat, koji ću primiti šestoga rujna u Poreču. Đakonat će mi podijeliti preuzv. Biskup mjeseca listopada... u Svetvinčentu. Prezbiterat ću primiti, vjerojatno, o Uskrsu.

Uskoro sam svećenik. Malo mi vremena ostaje da se pripravljam. Kako čovjek zanemari, kroz godine malog i velikog sjemeništa, misao da treba postati svećenik! Za to se mora vjerno i ozbiljno pripravljati!

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.